Alarmni sistemi

Alarm – tehnički sklop koji je u stanju mjeriti ili detektirati željene parametre u prostoru, uspoređivati ili analizirati njihov status, te automatski reagovati u slučaju prekoračenja dozvoljenih uslova na prethodno utvrđeni način.

 Osnovni sastojci (sklopovi) alarmnog sistema su:                                      

• Alarmna centrala (centralna procesorska jedinica),

• Senzorski sklop,

• Upravljački modul,

• Svjetlosna i zvučna signalizacija,

• Vezni vodovi između alarmnih sklopova,

• Programabilni izlazi (PGM),

• Komunikatori i

• Sklopovi za kontrolu pristupa.

Kao efikasan način zaštite od provale predviđeni su različiti protuprovalni sistemi koji rade na principu alarmiranja svakog neovlaštenog pokušaja ulaska u štićeni objekat.

Mogućnost provale se višestruko umanjuje, a vjerovatnoća da će provalnici uspjeti u svojoj namjeri je svedena na minimum.

Izbor protuprovalne centrale se vrši u skladu sa načinom korištenja objekata, bezbjednosnom procjenom, broju zona (detektora) odnosno, zahtjevu korisnika.

Detekcija štićenog prostora se vrši pomoću unutarnjih i vanjskih detektora. Ugradnjom sirene postiže se alarmiranje okoline te psihološki efekat odvraćanja provalnika od namjere.

Sistem posjeduje tamper zaštitu od presijecanja kablova, otvaranja poklopca senzora, vanjske sirene, centrale i sl.

Efekti instaliranja sistema protuprovalne zaštite se ogledaju u sljedećem:

• Visok stepen zaštite;
• Preventivno odvraćanje od pokušaja;
• Psihološki efekat na provalnika;
• Alarmiranje okoline;
• Alarmiranje operativnog centra;
• Dojava na privatan broj.

Svi efekti su u cilju povećanja stepena sigurnosti i mirnog sna.